Strategija industrije: Budućnost Hrvatske ovisi o Grčiću i Vrdoljaku

Teško mi je priznati, ali od te Europske unije ima i koristi. Da nije zahtjeva iz Bruxellesa da i Hrvatska mora imati nekakvu industrijsku strategiju od 2014. do 2020., tko zna bi li ikada domaća vlast posvetila vrijeme nečemu što je, zapravo, najvažniji uvjet za oporavak nacionalne ekonomije.

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je da će sljedećih mjeseci njegov prioritet biti priprema strategije industrijske politike. I da će Vladinim timovima u tom procesu pomagati njemačko ministarstvo gospodarstva.
Dobrodošao je bilo kakav rad na promišljanju industrijske budućnosti Hrvatske. Pa makar to bilo naređenje ‘odozgo’. Industrija podrazumijeva masovnu proizvodnju onoga što je sagrađeno ‘od atoma’. Što se može opipati, pojednostavnjeno rečeno. Pa treba samo kao doskočicu prihvaćati da postoji bankarska, osiguravateljska, brokerska ili marketinška ‘industrija’.

Proizvodnja izvan mode Industriju su bar dva desetljeća zanemarivali svi premijeri i ministri. Ali i gomila pomodarski raspoloženih ekonomista. Onih koji su s podsmijehom odbacivali upozorenja da zemlja ne može živjeti od usluga i nerealnih očekivanja da će ‘fantastičan geostrateški položaj’ donijeti prometnu rentu od koje ćemo svi bogato živjeti. Tek sad, kad se pokazalo da su Nijemci bili pametni što su nastavili njegovati industriju i kad ništa drugo ne pomaže, u Hrvatskoj se mijenja klima.
A budući da Federico Ghizzoni, CEO UniCredita, u jednom intervjuu na gotovo svako pitanje odgovara da se i bankari ‘moraju vratiti realnoj ekonomiji’, možda će to dati nove smjernice Zagrebačkoj banci i drugim bankama u stranom vlasništvu da promijene odnos prema poduzećima iz industrijskog sektora.
Sad se pruža neponovljiva prilika da Hrvatska kvalitetno osmisli svoju ekonomsku budućnost. Bit će neponovljiva šteta ako se u raspravama kakvu industriju trebamo imati za pet ili deset godina ne stvori intenzitet kakav je pobudio spolni odgoj u školama. Da se ne dogodi ona varijanta kako je loše kad se država nečime ne bavi, ali još je lošije kad se time počne baviti. U ovom slučaju neka se pođe od upozorenja iz jedne studije konzultantske kuće Roland Berger prema kojoj ‘harmonija usporava promjene, a sukob često vodi prema napretku’. Trebamo se do jeseni temeljito i s argumentima ‘počupati’ oko budućnosti industrije.

Grčić i Vrdoljak obećavaju Čini se da su potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak dobar odabir za projekt industrijske strategije. U proteklih godinu dana vidjeli su kakav je balon bilo Čačićevo inzistiranje na javnim investicijama. A dojam je da Grčić i Vrdoljak jesu pripadnici ‘škole’ okretanja realnoj ekonomiji. I da shvaćaju kako investicije nisu same sebi svrha, nego se moraju gurati u sektore koji će zapošljavati što više ljudi i što veći dio fizičkih proizvoda prodavati po svijetu. Ako im Zoran Milanović dade bezrezervnu potporu u novom projektu, bit će to, napokon, kvalitetan premijerov doprinos u ekonomiji.
Budimo iskreni: teško je donijeti kvalitetnu industrijsku strategiju. Teško je provesti reindustrijalizaciju u zemlji poput Hrvatske.
Jedna je razina industrijskih politika (da, ima ih više) u srednjem roku zadržati što više industrije u zemlji. I otkriti samozatajne industrijske poduzetnike koje treba potaknuti na agresivniji razvoj. Industrija pridonosi hrvatskom BDP-u s 20-ak posto i ima velik multiplikacijski učinak. To je obrambeni dio strategije kakvu Hrvatska treba. U taj dio treba smjestiti i formu da se nabroji što više prioritetnih grana kako bi se onda u njih mogla ubacivati državna pomoć (jako oprezno, naravno) ili kako bi se mogla povlačiti sredstva iz fondova EU.
Posebno je važno dobro procijeniti kolika će i za kojom robom biti svjetska potražnja za industrijskim proizvodima u sljedećih nekoliko desetljeća. Većina buduće hrvatske industrije mora biti usmjerena na izvoz. Dio industrijske strategije tako postaje i vanjskotrgovinska strategija. Industrijskim se proizvodima koriste ljudi. Ondje gdje je sve više ljudi, više je i mogućnosti plasmana.
Priznati ekonomski mislilac Chris Anderson (autor poznate knjige ‘Dugi rep’) novu je knjigu posvetio novoj industrijskoj revoluciji. Daje sliku dramatično nove industrije koja će biti utemeljena stvaranju proizvoda tehnologijom 3D pisača. Zašto se Hrvatska ne bi već sad odlučila pozicionirati kao jedna od vodećih u 3D industriji 21. stoljeća?