Nepreciznost Zakona o radu zbunjuje i suce Ustavnog suda

Jedna zanimljiva presuda Ustavnog suda tiče se svih poslodavaca. Bilo je pitanje treba li bivši zaposlenik Carinske uprave vratiti već isplaćene plaće poslodavcu jer je na sudu izgubio tvrdeći da je na poslu bio diskriminiran, zbog čega je prestao raditi. Iskoristio je priliku jer je Zakonom o radu (2003.) dano pravo radniku koji je spolno ili drukčije uznemiravan da prekine rad dok mu se ne osigura zaštita.

Tužio je državu i za to mu se vrijeme ne smije obustaviti plaća, i to u iznosu koji bi ostvario da je radio. Jednostavnije rečeno, ne radi, a prima plaću sve dok sud ne utvrdi je li doista diskriminiran. Jedini uvjet za korištenje tog prava na prekid radnikova je obveza da u roku od osam dana od dana dostave pritužbe poslodavcu zatraži zaštitu pred mjerodavnim sudom, što je u konkretnom slučaju zaposlenik Carinske uprave napravio kad je podnio tužbu protiv države 8. svibnja 2009.

Sedam godina 'hitnog' postupka

Pravomoćnom presudom (5. prosinca 2016.) Županijskog suda u Rijeci u cijelosti je odbijena tužba zaposlenika da je riječ o diskriminaciji na radnome mjestu. Budući da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev zaposlenika u sporu zbog diskriminacije, tužiteljica Republika Hrvatska tražila je povrat plaće u bruto iznosu isplaćene podnositelju u razdoblju prekinutog rada, tj. od 11. svibnja 2009. do 26. prosinca 2016., kada nije radio čekajući ishod tužbe o diskriminaciji.