Nakon sto dana blokade Hormuškog tjesnaca pravi udar tek stiže
Hormuški tijesnac
Američke i kineske zalihe zasad drže cijene pod kontrolom, no njihovo pražnjenje prijeti novim skokom nafte, plina i hrane
Kada je Iran 4. ožujka potpuno zatvorio Hormuški tjesnac, analitičari su predviđali trenutačni globalni ekonomski slom. Danas, poslije stotinjak dana, cijena sirove nafte Brent ne divlja na razinama od 150 ili 200 dolara, već se stabilizirala na oko 98 dolara po barelu stvorivši prividni mir.
No taj mir nije rezultat gospodarske otpornosti ili diplomatskog pritiska, već taktičkog trošenja akumuliranih rezervi. Svijet, slikovito rečeno, živi od nafte i plina iz vlastitih strateških rezervi, koje su amortizirale ono što svjetski energetski stručnjaci nazivaju 'najvećim svjetskim energetskim šokom u povijesti', a razlog te zlokobne projekcije je jasan – zalihe imaju rok trajanja.
Da su tržišta apsorbirala ekonomske šokove brže i bolje od svih očekivanja, potvrđuje i Daniel Yergin, potpredsjednik S&P Globala i vodeći svjetski autoritet za energetiku. On u svojim zadnjim medijskim istupima imenuje dva ključna razloga zašto sustav još nije kolabirao: Sjedinjene Američke Države i Kinu.
Tampon-zona
Kao prvi i najveći obrambeni bedem pokazao se SAD. Washington je već godinama najveći svjetski proizvođač nafte zahvaljujući revoluciji iz škriljevca, a SAD je u krizu ušao s golemim komercijalnim i strateškim zalihama, što je privremeno izoliralo vlastito tržište od volatilnosti na globalnoj sceni.ž
