Laserska operacija 1987.: Hrvatsko zdravstvo kao dr. Jekyll i mr. Hyde

Dana 25. rujna 1987. zagrebački su neurokirurzi izveli zahvat koji je predstavljen kao prvi takve vrste u svijetu. Na Zavodu za neurokirurgiju tadašnje Kliničke bolnice 'Dr. Mladen Stojanović', današnjeg KBC-a Sestre milosrdnice, u suradnji s američkim neurokirurgom i stručnjakom za kirurgiju perifernih živaca Davidom G. Klineom, po prvi je put presječeni živac spojen pomoću CO₂ lasera. Operacija je izazvala pozornost međunarodne stručne javnosti kao važan korak u razvoju mikrokirurgije perifernih živaca.

Od Štampara do transplantacija

Hrvatska medicinska povijest prepuna je uspjeha. Andrija Štampar bio je među utemeljiteljima Svjetske zdravstvene organizacije i prvi predsjednik njezine Skupštine. Zagrebački liječnici razvili su jednan od najuspješnijih transplantacijskih programa u Europi, dok su hrvatski kirurški i kardiološki centri desetljećima uvodili metode koje su ubrzo prihvaćali i drugi europski zdravstveni sustavi, a Hrvatska je godinama među vodećim zemljama svijeta po broju darivatelja organa i transplantacija u odnosu na broj stanovnika. Brojni hrvatski kirurzi, kardiolozi, neurokirurzi i znanstvenici ostvarivali su rezultate usporedive s najuglednijim europskim i američkim centrima.

Druga strana medalje

Hrvatski liječnici često u medijima predstavljaju najnovija dostignuća i zahvate koji predstavljaju svjetski medicinski vrh, što otvara nadu svim sadašnjim i potencijalnim pacijentima. Upravo zato hrvatsko zdravstvo predstavlja svojevrstan paradoks. Dok pojedini liječnici i medicinski timovi postižu rezultate na svjetskoj razini, pacijenti nerijetko mjesecima, pa i godinama čekaju na pretrage, dijagnostiku i pojedine zahvate. Sustav se suočava s manjkom liječnika i medicinskih sestara, starenjem stanovništva, kroničnim financijskim problemima i organizacijskim slabostima koje se ponavljaju iz mandata u mandat.

Hrvatska nema dramatično mali broj liječnika u međunarodnoj usporedbi. Problem je što se taj kadar neravnomjerno koristi, što nedostaje stručnjaka u pojedinim granama medicine te što organizacija sustava često ne prati razinu stručnosti njegovih najboljih liječnika.

Javno zdravstvo tone, privatno raste

Uza sve to, zdravstveni je sustav podijeljen na javni i privatni sektor. Dok javno zdravstvo sve više tone, privatnici stoje sve bolje. Prije dvadeset godina na Liderovoj listi 1000 najvećih stvaratelja nove vrijednosti nije bilo ni jedne privatne zdravstvene ustanove, prije deset godina bilo ih je pet, a na aktualnoj listi ih je 12. Dodatni je apsurd što u tim bolnicama vrlo često u slobodno vrijeme rade liječnici koji su navodno preopterećeni u javnome sustavu.

Povjerenje javnosti dodatno su narušile korupcijske afere koje počinju u ordinacijama zatrpanim 'znakovima pažnje' pacijenata, a završavaju u samom vrhu zdravstvene administracije. Tako se uz priče o medicinskim dostignućima često spominju i istrage, uhićenja te sudski postupci koji su zahvatili i osobe koje su vodile zdravstveni sustav.

Trajna dvojnost u hrvatskoj medicini

Zato priča o laserskom spajanju živca iz rujna 1987. nije samo podsjetnik na jedan medicinski uspjeh. Ona simbolizira trajnu dvojnost hrvatske medicine po uzoru na legendarno djelo R. L. Stevensona o uglednom liječniku dr. Jekyllu i njegovu mračnom alter egu mr. Hydeu. S jedne strane su vrhunsko znanje, inovativnost i stručnjaci sposobni za zahvate svjetske klase, a s druge sustav koji često ne uspijeva osigurati jednaku razinu kvalitete i dostupnosti za sve pacijente.

Drugim riječima, hrvatska medicina desetljećima dokazuje da može biti među najboljima na svijetu. Hrvatsko zdravstvo istodobno pokazuje koliko je teško tu izvrsnost pretvoriti u sustav koji će jednako dobro služiti svakom građaninu.