Biznis i politika

Hrana opet poskupljuje, a domaći proizvođači već osjećaju novi udar

25. rujna 2026.

foto Shutterstock

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

HUP upozorava da rast sirovina, energije i rada pritišće marže, dok je Hrvatska zbog slabe proizvodnje posebno izložena

Globalne cijene prehrambenih sirovina ponovno rastu i dosegnule su najvišu razinu od kraja 2022., godine obilježene jednim od najvećih cjenovnih šokova od 1990-ih. Novi podaci Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu, FAO-a, pokazuju da se povećavaju i rizici povezani s vremenskim ekstremima, geopolitičkim poremećajima te rastom cijena energije, rada i ostalih proizvodnih inputa.

Iako domaća inflacija hrane zasad ne ubrzava, HUP upozorava da troškovni pritisak nije završen i da se puni učinak novih poremećaja još ne vidi u maloprodaji. Mnoga poduzeća upravo tijekom jeseni ugovaraju sirovine i cijene za sljedeću godinu, pa bi se stvarni intenzitet pritiska mogao pokazati tek nakon sklapanja novih ugovora. Istodobno slabija potražnja ograničava prostor za prijenos rastućih troškova na potrošače, zbog čega najveći dio pritiska zasad ostaje na maržama proizvođača i prerađivača.

Kako navode u novim HUP analizama, za Hrvatsku je taj problem dodatno izražen zbog slabe domaće proizvodne baze i velike uvozne ovisnosti. Oranice čine svega 15,5 posto kopnene površine Hrvatske, a bruto dodana vrijednost po zaposlenom u hrvatskoj poljoprivredi 28 posto je ispod prosjeka Europske unije. Realna poljoprivredna proizvodnja po stanovniku doseže tek 60 posto prosjeka EU-a, dok je realni dohodak po jedinici rada na svega 29 posto europskog prosjeka.

Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje danas je pritom 14 posto niža nego 2013. godine, a Hrvatska je 2025. zabilježila i najveći realni pad dohotka poljoprivrede u Europskoj uniji, od 14,9 posto. Deficit poljoprivredno-prehrambene razmjene iznosi oko tri posto BDP-a.

Pšenica, šećer i riža snažno poskupjeli

Tijekom 2026. snažno su rasle cijene pšenice, šećera i riže, koje su dosegnule najviše razine od lipnja 2023., travnja 2025., odnosno srpnja 2024. godine.

Kod pšenice glavni su razlog slabija proizvodnja velikih svjetskih izvoznika te poremećaji u Crnom moru. Rusija i Ukrajina zajedno čine čak 27 posto svjetskog izvoza pšenice, dok je američka proizvodnja 23 posto niža nego lani i nalazi se na najnižoj razini od sezone 1970./71. Prema FAO-u, pšenica je u kolovozu bila 15 posto skuplja nego godinu prije.

Kod šećera pritisak dodatno povećava veće usmjeravanje brazilske šećerne trske prema proizvodnji etanola. Brazilski Conab za sezonu 2026./27. očekuje 2,9 posto manju proizvodnju šećera unatoč većoj preradi šećerne trske, dok bi proizvodnja etanola trebala porasti 9,7 posto.

FAO je samo u kolovozu zabilježio rast cijene šećera od 11,9 posto. Prehrambeni proizvođači već upozoravaju na sve teže ugovaranje većih količina i neizvjesniju europsku ponudu, a učinak skupljeg šećera ne završava samo na konditorskoj industriji. Prelijeva se i na cijene sirupa i drugih sastojaka koji se koriste u vrlo širokom rasponu prehrambenih proizvoda.

Nestašica zasad nije glavni problem, ali raste osjetljivost tržišta

Globalna ponuda žitarica zasad ne upućuje na nestašicu usporedivu s onom iz 2022. godine. FAO za ovu godinu očekuje oko 2,98 milijardi tona globalne proizvodnje žitarica, što je blizu rekordne proizvodnje iz 2025., dok postojeće zalihe odgovaraju približno trećini godišnje potrošnje.

Veći problem, međutim, predstavlja koncentracija proizvodnje i izvoza. Bank of America procjenjuje da bi proizvodnja pšenice kod najvećih svjetskih izvoznika u sezoni 2026./27. mogla pasti za 35 milijuna tona, odnosno deset posto na godišnjoj razini. Takav pad povećao bi osjetljivost svjetskih cijena na svaki novi poremećaj izvoza.

Vrućina postaje novi trošak proizvodnje hrane

Dodatni rizik za cijene hrane sve su izraženiji klimatski ekstremi. Ovogodišnja vrućina i suša snažno pogađaju europsku poljoprivredu, a proizvodnja kukuruza u Europskoj uniji mogla bi pasti oko deset posto, na 50 milijuna tona ili manje.

Istodobno bi EU mogao uvesti rekordnih 25 milijuna tona kukuruza, dok bi ukupna proizvodnja žitarica mogla biti 18 milijuna tona manja nego prošle godine.

Oxford Economics procjenjuje da bi vremenske neprilike 2027. mogle povećati inflaciju hrane u europodručju za više od jednog postotnog boda, pod pretpostavkom da se sirovinski pritisci na cijene prerađene hrane prenose s odmakom od šest do devet mjeseci. Dodatni rast cijena energenata taj bi rizik dodatno povećao.

Toplinski valovi pritom ne djeluju samo preko prinosa. Sve više smanjuju i produktivnost rada. Prema istraživanjima na koja se poziva HUP, svaki dodatni stupanj temperature iznad 30 Celzijevih stupnjeva smanjuje proizvodnju po radnom satu za oko tri posto, odnosno približno 1,3 dolara prema paritetu kupovne moći po satu.

Vrućina i suša istodobno povećavaju energetske i logističke troškove. Prema Oxford Economicsu, ekstremne temperature mogu smanjiti hidroelektričnu i nuklearnu proizvodnju električne energije, pa se manjak češće nadomješta plinom.

Prosječna veleprodajna cijena europskog prirodnog plina u kolovozu, referentnom mjesecu za početak sezone punjenja skladišta, iznosila je oko 62 eura po megavatsatu, čak 90 posto više nego godinu ranije.

Troškove uvoza prehrambenih sirovina i proizvoda, ali i njihova izvoza, dodatno povećavaju promjene u transportu. Maersk je Hrvatskoj povećao naknadu za gorivo u kamionskom intermodalnom prijevozu s četiri na sedam posto te je prešao na usklađivanje cijena svakih 14 dana, čime se dodatno povećava nepredvidivost logističkih troškova.

Energetski pritisak u međuvremenu se dodatno pojačao. Cijena europskog prirodnog plina TTF od kraja kolovoza do 24. rujna porasla je još 7,9 posto, na oko 75 eura po megavatsatu, dok je od početka godine čak dva i pol puta viša.

HUP navodi da glavni pritisak i dalje dolazi iz povećane geopolitičke neizvjesnosti i slabije popunjenosti europskih skladišta plina, koja su na oko 69 posto kapaciteta, u usporedbi s petogodišnjim prosjekom od 85 posto. Dodatni su faktor ograničene isporuke iz Katara i privremeno slabiji norveški izvoz.

Posljednjih dana cijene su se djelomično smirile zbog nade u diplomatsko rješenje američko-iranskog sukoba i moguću normalizaciju prometa kroz Hormuški tjesnac, ali niske zalihe pred sezonu grijanja i dalje drže tržište osjetljivim na nove poremećaje. HUP zato očekuje nastavak povećane volatilnosti cijena plina, osobito ako se poremećaji u opskrbi LNG-jem nastave i tijekom zime.

Inputi rastu mnogo brže od cijena proizvoda

U takvom globalnom okruženju Hrvatska u 2026. bilježi solidnu proizvodnju pšenice od oko 1,1 milijuna tona, što je 5,5 posto više nego godinu prije, dok je proizvodnja kukuruza stabilna.

Problem je, međutim, u odnosu između cijena poljoprivrednih proizvoda i troškova njihove proizvodnje. U drugom tromjesečju proizvođačke cijene poljoprivrednih proizvoda porasle su 3,9 posto na godišnjoj razini, dok su cijene tekućih inputa istodobno porasle 8,7 posto.

Posebno snažno porasli su energija i maziva, čak 66,6 posto, dok su gnojiva poskupjela 14,7 posto. To znači da rast izlaznih cijena ne prati povećanje troškova proizvodnje, pa se sve veći dio pritiska zadržava upravo kod proizvođača.

Pritom taj raskorak ne djeluje jednako na sve dijelove poljoprivrede i prehrambene industrije. Više cijene žitarica mogu koristiti ratarima koji imaju dobre prinose, ali istodobno povećavaju troškove stočarima i prehrambenoj industriji koja žitarice koristi kao ulaznu sirovinu.

Prehrambeni proizvođači upozoravaju da novi rast cijena sirovina dolazi nakon višegodišnjeg razdoblja u kojem su imali ograničenu mogućnost prenošenja većih troškova na prodajne cijene. Slabija potrošnja i sve veći udio akcijske prodaje dodatno ograničavaju prostor za korekciju cijena gotovih prehrambenih proizvoda.

Troškovi rada šire se kroz cijelu prehrambenu industriju

Dodatan problem predstavlja rast troška rada. HUP ističe da se povećanje najnižih plaća ne zadržava samo na radnicima s najnižim primanjima. Radi očuvanja odnosa između različitih radnih mjesta i koeficijenata, rast se postupno prenosi kroz cijelu organizacijsku strukturu.

Za radno intenzivnu prehrambenu industriju stvarni učinak na ukupan trošak rada zato može biti znatno veći od nominalnog povećanja samo jedne kategorije plaća. Budući da proizvođači istodobno imaju ograničenu mogućnost prijenosa tih troškova na kupce, rezultat je dodatni pritisak na njihove marže.

HUP: Hrvatska mora povećati proizvodnju, a ne administrirati cijene

U HUP-u zato smatraju da bi odgovor na rast cijena hrane trebao biti prije svega povećanje domaće proizvodnje i produktivnosti, a ne administrativno ograničavanje cijena.

Jedan od ključnih prijedloga je donošenje novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji bi pogodovao stvarnim proizvođačima te omogućio bržu aktivaciju državnog poljoprivrednog zemljišta. HUP navodi da značajan dio od oko 370 tisuća hektara državnog zemljišta još nije aktiviran za proizvodnju.

Drugo područje su ulaganja, osobito u navodnjavanje, tehnologije precizne poljoprivrede, digitalno praćenje usjeva i modernizaciju mehanizacije. U Hrvatskoj se danas navodnjava tek oko jedan posto poljoprivrednih površina, nasuprot 6,3 posto u Europskoj uniji.

HUP pritom kao primjer učinka tehnološkog napretka navodi globalni rast prinosa pšenice s oko jedne na 3,5 tona po hektaru u posljednjih 60 godina. Veća produktivnost omogućuje proizvodnju iste količine hrane na znatno manjoj površini.

HUP traži i snažnije povezivanje poljoprivrednih potpora s proizvodnjom, produktivnošću i ulaganjima. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju sektor je, prema analizi, dobio gotovo deset milijardi eura potpora, ali to nije rezultiralo vidljivim povećanjem proizvodnje i konkurentnosti.

Istodobno Allianz za iduće tri godine očekuje prosječan godišnji rast globalne bruto vrijednosti prerade hrane, pića i duhana od pet posto, dok bi primarna poljoprivreda trebala rasti po prosječnoj stopi od 3,6 posto godišnje.

HUP se protivi i širokom administrativnom ograničavanju cijena. Takve mjere, ističu, ne mogu zaustaviti rast cijena sirovina, energije, rada, ambalaže i logistike, nego pritisak prebacuju na marže, ulaganja i konkurentnost domaćih proizvođača.

Posljedica može biti dodatno slabljenje domaće proizvodnje i još veća ovisnost Hrvatske o uvozu hrane. Umjesto širokih ograničenja cijena, HUP zagovara ciljane mjere za najugroženija kućanstva te smanjenje administrativnih, fiskalnih i parafiskalnih opterećenja za domaći sektor proizvodnje hrane.

Ukratko, globalne zalihe žitarica zasad ne upućuju na ponavljanje nestašica iz 2022., ali kombinacija skupljih sirovina, klimatskih ekstrema, visokih cijena energije i logistike te rastućih troškova rada stvara novi val pritiska na prehrambenu industriju. Hrvatska je zbog slabe proizvodne baze posebno izložena tim promjenama, dok proizvođači zasad velik dio novih troškova apsorbiraju kroz vlastite marže. Koliko će se toga na kraju preliti na cijene hrane za potrošače, bit će jasnije nakon jesenskog ugovaranja sirovina i cijena za 2027. godinu.