Gašenje NE Krško: Račun za Hrvatsku i Sloveniju prešao tri milijarde

Hrvatski Fond za financiranje razgradnje NEK-a i slovenska Agencija za radioaktivni otpad objavile su sažetak 'Četvrte revizije plana razgradnje Nuklearne elektrane Krško i zbrinjavanja njezina radioaktivnog otpada', planskog dokumenta koji se radi po međudržavnom ugovoru i revidira svakih pet godina.

Prema novoj reviziji ukupni nominalni troškovi prema temeljnom scenariju porasli su na 3,06 milijarde eura, što je 44,4 posto više nego što je procijenila Treća revizija iz 2020. godine. Dokument je sada upućen na javno savjetovanje u sklopu propisane procedure usvajanja u objema državama.

Hrvatska na temelju temeljnog scenarija snosi ukupni nominalni trošak od 1,539 milijardi eura, a Slovenija 1,521 milijardu eura. U slučaju produljenja rada elektrane na 80 godina, do 2063. umjesto do 2043., hrvatske obveze rastu na 1,751 milijardu eura, a slovenska na 1,894 milijarde eura.

Zbrinjavanje istrošenoga nuklearnog goriva

Najveći udio u troškovnom rastu otpada na zbrinjavanje istrošenoga nuklearnog goriva. Odlaganje u duboko geološko odlagalište u glinenoj formaciji procijenjeno je u temeljnom scenariju na 1,59 milijardi eura, što je rast od 53 posto u odnosu na prethodnu procjenu.

Troškovi zbrinjavanja nisko i srednje radioaktivnog otpada u objema zemljama porasli su ukupno za čak 60 posto, na 756 milijuna eura. Troškovi same razgradnje elektrane relativno su skromno porasli, za 10 posto, na 562 milijuna eura.

Autori navode tri glavna razloga rasta, to su visoka inflacija između 2018. i 2023. godine, uvrštavanje programa istraživanja i razvoja za duboko geološko odlagalište koji Treća revizija nije sadržavala, a sada je procijenjen na 151 milijun eura, te detaljnija analiza troškova kondicioniranja hrvatske polovice radioaktivnog otpada u inozemstvu, što se pokazalo neizbježnim zbog tehničkih i prostornih ograničenja na lokaciji NEK-a

U pogonu od 1983.

NEK je puštena u rad 1983. i u suvlasništvu je HEP-a i GEN energije, svaki s po 50 posto udjela, a prema važećoj odluci prestaje s radom 2043. godine. Četvrta revizija uvodi četiri scenarija razgradnje,  dva temeljna (rad do 2043.) i dva dodatna koja pretpostavljaju produljenje rada do 2063.

Strategija je u svim scenarijima neposredno rastavljanje svih sustava odmah po gašenju, a konačno dovođenje lokacije do stanja zelenog polja planirano je za između 2107. i 2127. godine, ovisno o trajanju rada suhog skladišta istrošenoga nuklearnog goriva koje je pušteno u pogon u ožujku 2023.

Za Hrvatsku je operativno osobito relevantna dinamika zbrinjavanja nisko i srednje radioaktivnog otpada. Preuzimanje hrvatske polovice otpada iz NEK-a, odgođeno s prvobitno planiranog 2023. na početak 2028. godine, trebalo bi biti raspoređeno u četiri faze. Ukupni trošak zbrinjavanja te polovice u RH procijenjen je na 367,5 milijuna eura za temeljni scenarij, uključujući izgradnju dugoročnog skladišta u Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac u Sisačko-moslavačkoj županiji te kasniju izgradnju odlagališta.

Revizija je izvorno pretpostavljala da će se radioaktivni otpad kondicionirati, to jest obraditi i zapakirani u propisane armiranobetonske spremnike  na lokaciji same elektrane, no to se pokazalo neizvedivim zbog tehničkih, regulatornih i prostornih ograničenja NEK-a, što je, kako autori navode, uzrokovalo značajne promjene u tehničkom pristupu i proračunu.

Hrvatska polovica otpada stoga će se kondicionirati u postrojenju u inozemstvu, a to je jedna od ključnih novih stavki koja je podigla ukupnu procjenu troškova. S obzirom na procijenjeni rast troškova, Četvrta revizija preporučuje revidiranje uplata u fondove. Za HEP se preporučuje povećanje godišnjeg anuiteta s dosadašnje razine na 17,31 milijuna eura, uz ciljani godišnji prinos Fonda od 4,5 posto. Slovenskim partnerima preporučuje se ciljani prinos od 4 posto, uz nastavak anuiteta od 37,2 milijuna eura koje plaća GEN energija. U suprotnom, napominje se, vlade kao jamci morat će intervenirati vlastitim proračunskim sredstvima.

I dalje bez lokacije

Za istrošeno nuklearno gorivo i visokoradioaktivni otpad koji nastaje razgradnjom elektrane konačna lokacija još nije određena. Četvrta revizija zadržava opciju odlaganja na teritoriju Hrvatske ili Slovenije, ali ostavlja otvorenom i mogućnost regionalnog ili multinacionalnog rješenja. Kao ekonomski povoljniji geološki koncept identificirane su glinovite sedimentne formacije, čije su prikladne lokacije pronađene u objema državama, no duboko geološko odlagalište, po konceptu koji primjenjuju Švedska i Finska, tek treba biti pronađeno, istraženo i licencirano.

Upravo zbog toga Četvrta revizija po prvi put uvodi formalni Program istraživanja, razvoja i demonstracije, RD&D program, koji daje konkretan okvir kako od današnjeg privremenog skladištenja u suhom skladištu na lokaciji NEK-a doći do trajnog rješenja. Program predviđa da se do 2060. identificiraju dvije kandidatske lokacije, po jedna u svakoj državi, a samo odlagalište prema temeljnom scenariju počinje s radom tek oko 2093. godine. Trošak samog RD&D programa procijenjen je na 151 milijun eura, a ukupni trošak odlaganja istrošenoga goriva u glinenoj formaciji iznosi 1,59 milijardi eura, i to samo za temeljni scenarij u kojemu NEK prestaje raditi 2043.