Sto hrvatskih korporacija zrelo za radničko dioničarstvo

U Hrvatskoj imamo oko 300 korporacija. Bilo bi dobro kad bi barem njih sto imalo neki oblik sudjelovanja radnika u upravljanju, jer bi to u kombinaciji s participativnim menadžmentom korporacije poboljšalo produktivnost i ekonomske rezultate

Razgovarali: Miodrag Šajatović i Ivica Grčar
  Foto: Dražen Lapić

Potpredsjednik Vlade Damir Polančec pokrenuo je inicijativu za još jednu promjenu Zakona o privatizaciji. Kao najveća novina najavljuje se zakonsko uređenje financijske participacije u sklopu koje je i ESOP (radničko dioničarstvo). U sklopu tih izmjena trebalo bi se urediti još i javno privatno partnerstvo, koje se u praksi također realizira iako zakonski nije uređeno, a trebalo bi i promijeniti neke segmente Zakona o privatizaciji. O tome što će se sve točno mijenjati još je prerano govoriti.

Zasad se u Vladi razgovara o tome da bi pisanje najnovijih izmjena Zakona o privatizaciji trebalo povjeriti Zoranu Paraću i Sinši Petroviću s Katedre trgovačkog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta te Darku Tipuriću, s Katedre za organizaciju i menadžment zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, kao trećem članu radne skupine i ekspertu za radničko dioničarstvo, upravljačke procese i korporativno upravljanje.

• Je li Polančecova inicijativa za izmjenu privatizacijskog zakona ozbiljna, ili je riječ o samo još jednoj kozmetičkoj promjeni?

- Treba najprije vidjeti kakav će biti output tih zakonskih promjena. Osobno poznajem potpredsjednika Polančeca i znam da je veliki zagovornik radničkog dioničarstva. Stoga bih rekao da će o Polančecovu utjecaju u Vladi ovisiti i ostvarenje tih modela. Ako se izradi poticajan zakonodavni okvir, može se očekivati širenje tih programa, a ako takav zakonodavni okvir izostane, ti će programi u Hrvatskoj biti rijetki kao što su i danas.

• Kako biste ukratko definirali ESOP?

- ESOP je, iz hrvatske perspektive, generički pojam i određuje sve vrste programa radničkog dioničarstva. No izvorno, u američkoj praksi, ESOP je specijaliziran kvalificirani plan uključivanja radnika u vlasničku strukturu poduzeća. Istraživanja pokazuju da su programi zaposleničkog dioničarstva osobito prisutni u većim i profitabilnim poduzećima, u poduzećima u kojima se pretpostavlja iznadprosječna umješnost zaposlenika, kao i nova brzorastuća poduzeća. Osim toga, ESOP je nadogradnja onoga što zovemo stakeholderskim pristupom poduzeću. To je, naime, shvaćanje da poduzeće nije isključivo način iskazivanja interesa vlasnika, nego mjesto na kojem se usklađuju interesi utjecajnih skupina: stakeholdera.

• Na koji bi optimalni način poduzeća u Hrvatskoj trebalo biti obuhvaćena ESOP programima?

- U Hrvatskoj imamo oko 300 korporacija, odnosno dioničkih društava koja izvještavaju Komisiju za vrijednosne papire. Imamo 68 tisuća poduzeća, ali samo 300 korporacija. Osobno procjenjujem da bi bilo dobro kad bi barem u sto korporacija od njih 300 radnici u nekom obliku sudjelovali u upravljanju. To ne znači da radnici moraju biti u većinskom vlasnštvu. Dovoljno bi bilo i samo nekoliko postotaka vlasnštva, što bi u kombinaciji s participativnim menadžmentom te korporacije poboljšale svoju produktivnost i ekonomske rezultate, a povećala bi se i socijalna odgovornost samih poduzeća.

 
• Je li točno da je radničko dioničarstvo dobro u uspješnim tvrtkama a da daje loše rezultate u manje uspješnim tvrtkama, a tako je i s ostalim modelima upravljanja?

 - To je točna teza, radničko dioničarstvo ima smisla samo u dobrim poduzećima. Je li radničko dioničarstvo rješenje za loše tvrtke? Smatram da nije. U lošim tvrtkama radničko dioničarstvo treba kombinirati s drugim modelima poboljšanja uspješnosti tvrtke. Privatizacija posredstvom radničkog dioničarstva najbolje rezultate ostvaruje u poduzećima u kojima menadžment ima jasnu viziju. U poduzećima s mnogo problema sam proces radničkog dioničarstva neće nšta riješiti.

 
• Kako spriječiti da menadžement ne pokuša manipulirati radničkim dioničarstvom?

- Nije tajna da su mnogi modeli radničkog dioničarstva koršteni u Hrvatskoj zapravo bili manipulacijski instrumenti. To se mora spriječiti, a najbolje se to može postići zakonom. Trebalo bi utemeljiti tijelo koje će autorizirati sve odluke o ESOP-u i osigurati transparentno stjecanje dionica uz nadzor i nakon stjecanja.

• Zar bi to značilo da dioničari koji su stekli dionice na povlašteni način ne bi smjeli određeno vrijeme trgovati takvim dionicama?

- Vidjet će se kakva će rješenja biti predložena, možda je sada prerano o tome govoriti. Bitno je onemogućiti zloupotrebu i ostvarivanje netransparentne tržšne koristi. Treba onemogućiti provedbu ESOP-a radi stjecanja udjela prema povlaštenim uvjetima. To, međutim, ne moraju biti samo pojedinci iz menadžmenta nego i poslovne banke koje bi mogle davati jamstva ESOP-ima a poslije se najjednostavnije domoći udjela.

• Može li to što predlažete biti u suprotnosti s nekim standardima ili načelima EU?

- Upravo suprotno. Ti su modeli dio onoga što će EU zahtijevati od Hrvatske. EU sustavno potiče modele radničke participacije. To će biti jedan od pristupnih uvjeta EU.

 
• Vjerujete li da bi dioničarima obuhvaćenim tim programima to na kraju moglo donijeti i financijsku korist?

- Mogu govoriti samo o iskustvima u Hrvatskoj. U velikim poduzećima u kojima sam djelovao kao konzultant nije bilo negativnih primjera motivacije radnika. Poduzeća su bila uspješna, bilo je osigurano transparentno stjecanje dionica, ESOP-i nisu bili diskriminacijski i tržšni povrat bio je dobar. Da su to bila loša poduzeća, da se u njima radilo na netransparentan i diskriminantan način, radnici bi postigli negativne rezultate. Tržšte kapitala je rizično i, budimo otvoreni, radnici moraju preuzeti određeni rizik.

• Provodi li se privatizacija u Hrvatskoj neselektivno i privatiziraju li se i javna dobra koja bi morala ostati u općoj upotrebi?

 - Privatizacija je korisna uvijek kad se želi podići ekonomsku efikasnost. Treba, međutim, razlikovati privatizaciju nečega što postoji u konkurentnim uvjetima od privatizacije nečega što je javni interes. Nije isto razgovarati o privatizaciji elektroprivrede i nekog poduzeća koje posluje u konkurentnim uvjetima. Jadrolinija je poduzeće koje funkcionira prema načelu javne usluge.

Ali to ne znači da takvo poduzeće mora ostati isključivo u vlasnštvu države. Osobno mislim da i ta poduzeća moraju biti privatizirana, ali država mora sačuvati značajan udjel. Tu još treba spomenuti i neke vanjske interese za dezintegraciju nekih od tih poduzeća, primjerice, HEP-a, mogu biti kontraproduktivni, pa i suprotni interesima Hrvatske.

 
• Tko najčešće pokreće ESOP i zašto?

- Top menadžment je definitivno zadužen za strategiju poduzeća i on bi trebao pokretati ESOP programe, ali ne samo on nego i druge interesno utjecajne skupine. Zašto ne i srednji sloj menadžera? Zašto ne i sindikat? Držim da bi top menadžment trebao biti katalizator tih zahtjeva i interesa, a ne isključivo netko tko će davati ideje i uključivati poduzeće u takve procese. Na svim razinama poduzeća treba postojati želja i volja da se sudjeluje u vlasničkoj strukturi, a top menadžment to mora provoditi.

• Kakva je korelacija između primjene ESOP programa i (ne)zaposlenosti?

- U Hrvatskoj danas često govorimo o povećanju produktivnosti uz pretpostavku smanjenja broja zaposlenosti. To je pogrešno i takvu tezu mogu zagovarati samo oni koji ne razumiju bit suvremene ekonomije. Produktivnost treba, dakako, svakodnevno poboljšavati ali boljim korštenjem postojećih resursa. Kvaliteta menadžmenta ne očituje se u tomu koliko će zaposlenih otpustiti, nego koliko ih može kvalitetno angažirati u poslovima.

Napadaju me da zagovaram samoupravljanje

• Kako objašnjavate dosadašnji histerični otpor bilo kakvom sudjelovanju zaposlenih u upravljanju poduzećima u Hrvatskoj?

- Negativnim iskustvima ranijeg modela socijalističkog samoupravljanja. Osobno me često napadaju da zagovaram povratak na staro. ESOP i modeli financijske participacije u koje spada i ESOP modeli su najrazvijenijih zemalja svijeta. To su modeli ekonomske demokracije i postindustrijskog društva. Razvili su se da se naglasi socijalna komponenta u upravljanju korporacijama. ESOP je dizajniran radi prevladavanja nekih nedostataka profitnog modela.

Primjena tog modela kod nas mogla bi dokrajčiti proces privatizacije. U Hrvatskoj još ima oko 1,7 posto poduzeća koja su u 50-postotnom i većem državnom vlasnštvu. Ta poduzeća ostvaruju oko 20 posto dobiti hrvatskoga gospodarstva, ali i kontroliraju vše od 50 posto imovine. To znači da je vše od 50 posto imovine u pretežnom državnom vlasnštvu.

• Je li ESOP odgovor za 'ispravak' promašenog hrvatskog privatizacijskog modela?

- Mnogi kažu da je za 'ispravak' kasno. Ja ne mislim tako. Hrvatski privatizacijski model nije stimulirao ESOP programe, pa su se oni pojavili relativno kasno: radi prevladavanja poteškoća koje je uzrokovao primarni privatizacijski model, a čije su posljedice dovele do ozbiljnih ekonomskih i socijalnih problema. Ne postoje, spomenuo sam, porezne olakšice ni drugi mehanizmi na razini države kojima bi se poticalo širenje zaposleničkog dioničarstva. Ali osobno držim da bi se ESOP. mogao provesti u brojnim poduzećima u Hrvatskoj.

Zaštita od neprijateljskih preuzimanja

 
• Može li ESOP, osobito za manja poduzeća, zaštititi od neprijateljskih preuzimanja?

- Osobno držim, a to pokazuje i dio svjetske a i domaća praksa, da su uspješna hrvatska poduzeća koja su provela ESOP sigurnija od neprijateljskog preuzimanja upravo zato što radnici nadziru vlasničku strukturu od onih koja su tajkunizirana il privatizirana prema nekom od ovih naših, uvjetno rečeno, nepravednih pritatizacijskih modela. To da radnici budu vlasnici nije nikakav tabu i otežavajuća okolnost za menadžment. Dakako, nijedan program sam za sebe ne mora biti uspješan, programom treba upravljati. To znači da ESOP mora imati svoje mjesto, a ciljevi ESOP-a i radnika moraju biti transparentni. Radnici moraju znati zašto su u suvlasničkoj strukturi, što se od njih očekuje i trebaju u tome prepoznati svoje interese. Preklapanje interesa vlasnika i radnika iskazano u menadžerskim zahtjevima za podizanje efikasnosti i produktivnosti može biti izvoršte dugoročne konkurentnosti i hrvatskih poduzeća. ESOP je najkarakterističnije obilježje najrazvijenijih zemalja svijeta - Francuske, Velike Britanije, SAD-a, i dr. Zapravo, cijela Europa ide u smjeru radničkoga dioničarstva.

• rođen 1956. u Sarajevu
• Ekonomski fakultet završio u Sarajevu
•doktorirao 1993. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu
• izvanredni profesor na Katedri za organizaciju i menadžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu
• Konzultant tvrtki u kojima je uspješno ostvareno zaposleničko dioničarstvo, kao što su Dalekovod, Tehnika i tridesetak manjih